Usvajanje stranog jezika zahtijeva kontinuirano pohađanje programa i izloženost jeziku, a na višim stupnjevima i kod većih zahtjeva za točnošću i tečnom uporabom jezika, nužan je i kontinuirani samostalni rad.
To se odnosi i na usvajanje materinjeg, kao i na usvajanje stranog jezika.
Prvo ćemo pisati o kontinuitetu pohađanja programa tijekom obrazovne/školske godine.
U nekim smo slučajevima uočili neredovito pohađanje koje nije isključivo rezultat spriječenosti zbog zdravstvenih razloga.
I u tom slučaju je moguće nadoknaditi propušteno u dogovoru s profesoricom/voditeljicom programa.
To od roditelja zahtijeva posebne napore – npr. dovoženje djeteta na drugu lokaciju ili na dodatni rad petkom, a i od djeteta ako inače ima puno obveza.
Događa se i da je u posjet došao netko važan (bliski prijatelji, teta, baka i djed), mama ili tata slave rođendan, upravo u vrijeme održavanja programa stranog jezika naručili smo dijete kod zubara, ne da mu se danas jer je stigla nova igračka.
Sve to izgleda bezazleno ako se dogodi jednom, iznimno.
Ako dijete češće izostaje, tada snosi posljedice od kojih ga ne možemo zaštititi: može osjećati da zna manje od drugih u grupi, može se dogoditi da teže slijedi ono što profesorica/voditeljica programa ili drugi u grupi govore, bez obzira na poseban trud koji profesorica/voditeljica programa uvijek ulaže kad je u pitanju dijete koje je izostalo, možda će imati poteškoće u sudjelovanju u aktivnostima na satu.
Sljedeći put dijete možda manje rado ide na program stranog jezika, i moguće je da će mu biti dosadno, zato što i uz svesrdnu pomoć na satu teže nego prije može pratiti što se radi.
Ako brzo ne svlada propušteno (paralelnim pohađanjem dvije grupe istog ili sličnog stupnja, dolaskom na dodatni rad po pozivu profesora/voditelja programa), na svakom se sljedećem satu može osjećati sve manje lagodno i opušteno, ne zbog ponašanja grupe ili profesora/voditelja programa, već zato što dijete želi znati i želi sudjelovati, a to mu ne ide lako, te gubi osjećaj veselja zato što uči nešto novo i smanjuje mu se samopouzdanje.
Mogući krajnji ishod je da počinje odbijati ići na sat stranog jezika, a dugoročno može i steći negativan stav prema stranom jeziku.
Sljedeća vrsta kontinuiteta koja je potrebna za kvalitetno korištenje stranog jezika u kasnijem životu je kontinuitet učenja tijekom niza godina, koliko je potrebno da se postane vrstan korisnik stranog jezika.
Podsjetimo se samo kako teče učenje materinjeg jezika – izloženi smo mu cijeloga života.
Osim toga, tijekom osam godina osnovne škole uči se po najmanje četiri sata tjedno.
Nakon toga, i u daljem školovanju uči se u predmetu Hrvatski jezik, a i svi se drugi predmeti slušaju i uče na hrvatskom jeziku.
Zato je, u svjetlu toga, prekid učenja stranog jezika nakon jedne ili dvije godine vrtića, kad dijete polazi u osnovnu školu, gdje jezik uči samo na redovitom satu u programu koji ima drugačije ciljeve, a ne prvenstveno govor, zapravo korak unatrag.
Imamo nebrojena iskustva kad su djeca nakon npr. dvije godine predškolskog programa kad su već mogla komunicirati na stranom jeziku, odlučila pauzirati zbog polaska u školu.
Neka od te djece nam se vraćaju s polaskom u II. ili III. razred osnovne škole.
Mnogi od njih mogu nastaviti gdje su stali, ali ih je većina govorno nešto slabija nego prije.
Savjetujemo kontinuitet učenja stranog jezika bez obzira na polazak u školu.
To ne mora biti u našoj školi – ako odaberete neku drugu školu stranih jezika, svakako se raspitajte na čemu im je fokus i koji su im ciljevi.
Ako je fokus na usvajanju komunikacijskih vještina, onda je to škola stranih jezika gdje će Vašem djetetu pružiti ono što treba: Vaše dijete već govori i treba nastaviti razvijati razumijevanje govora i govor (što će mu u daljem životu biti potrebno u velikoj većini situacija kad treba koristiti strani jezik), a za koju godinu i razumijevanje pisanoga teksta i pisanje za konkretne životne situacije.
Želimo naglasiti značaj kontinuiteta samostalnog rada kod kuće, s kojim se započinje od prvog dana učenja. U predškolskoj dobi to je završavanje crteža koji su povezani s onim što se radilo na satu.
S polaskom u školu to počinje biti prvo globalno, pa pravo čitanje, uporaba novonaučenih riječi u vlastitim izgovorenim rečenicama, pisanje čestitki, e-mailova, pozivnica, sastavaka, osvrta na knjige, filmove i koncerte, izviješća, prijedloga…
Intenzivan rad i učenje pred završni ispit nije od značajne koristi.
Jasno, ponekad dijete ili mlada osoba može i zaboraviti svoje obveze redovitog pohađanja i/ili samostalnog rada – zato je tu roditelj koji će podsjetiti i postaviti jasna pravila ponašanja prema obvezama.
I, na koncu, potreban je kontinuitet provjere usvojenog znanja, kako bismo svi zajedno uočili što i u kojem smjeru dalje trebamo raditi – i djeca, i mi, a potpora roditelja nam je uvijek nužna.
Provjere znanja se provode usmeno u predškolskoj dobi, a pismeno i usmeno od polaska u školu.
Pritom se, osim provjere znanja, uči o vrstama testova te o ponašanju pri testiranju, a sve što pogriješimo, zapravo je ono što imamo priliku pri i nakon provjere znanja naučiti, te u ponovljenom testu pokazati da smo naučili.
Posebne su provjere znanja koje se provode izvan redovitog programa – simulacije ispita za certifikate FCE, CAE i PCE, što je naš poklon djeci i roditeljima.
Simulacije ispita se provode dva puta tijekom školske godine, subotom, zato što traju preko tri puna sata, bez testiranja razumijevanja slušanja i usmenog, što je i inače praksa.
Tom se prilikom nastoji što vjernije simulirati kako ispit zaista izgleda – ne smije se razgovarati, za sve se treba obraćati isključivo dežurnim profesorima, a roditeljima pristup nije dopušten.
Djeci je to prvo i jedino takvo iskustvo puno prije mature i vjerujemo da im izgrađuje samopouzdanje.
Zbog dugotrajnosti ispita savjetujemo roditeljima da djeci pripreme nešto što će u kratkim pauzama između dijelova pismenog ispita pojesti ili popiti, jer je ispit i zbog svoje duljine iscrpljujuć.
Od djece tražimo da donesu pisanu suglasnost roditelja da takvom ispitu mogu pristupiti.
Zahvaljujemo svim roditeljima na suradnji pri provedbi ovih simulacija ispita i zahvalni smo i djeci i roditeljima za razumijevanje da simulacija ima svrhu da im pomogne u stvarnoj ispitnoj situaciji.
Da zaključimo: važan je kontinuitet u pohađanju programa stranog jezika, kontinuitet djetetova rada, kontinuitet provjere postignuća, a sve uz trajni pozitivan stav i podršku roditelja djetetu te suradnju roditelja i profesora/voditelja programa.
Kad u tome uspijemo, onda možemo zadovoljiti očekivanja i djece i roditelja, i naša vlastita.
Roditelji, hvala Vam za suradnju radi postizanja zajedničkog cilja: znanja Vašeg djeteta, koje će mu služiti na veselje, korist i ponos.
.